Krenula sam u 8.razred. Postala sam osmašica...Osmašica...kako to čudno zvuči... Ja se ne osjećam tako... Vrijeme prolazi. Leti, a ja mislim da ga ne mogu stići. Ne osjećam se dovoljno spremna za neke stvari, a ipak su one tu. I moram to prihvatiti. Oprostite, ali zbunjena sam. Ni sama ne znam što govorim. Ne znam što da radim. Već mi je svega dosta. Želim...otići. Pobjeći... Od svega i svih. svi očekuju nešto od mene, a ja to ne mogu. Zbilja nemogu. Previše je svega. zašto me jednostavno svi ne ostave na miru?!?!?! To je sve što želim! samo malo mira! U totalnom sam bedu. Više ništa ne znam. Ništa me ne pitajte. Ne želim više živjeti, postojati. Više ne želim... Ne znam što se dogodilo sa mnom, što se događa da sam ovakva... zapravo znam. Ali ne želim o tome govoriti. Prebolno je da to opet prolazim. Sljedeći put... Ako bude sljedećeg puta...Ali ne vjerujem da će ga biti. Odlučila sam...prestajem pisati blog. Razlog? Razloga je puno....više ne uživam u tome, jednostavno... Više ne uživam u ničemu. sve mi je postalo napor. I ovo sada, ovaj post, pišem samo da se toga riješim. I nadajući se da ću se riješiti boli... Ali nisam sigurna da pomaže. Ma sve mi ide na živce. I ne znam što da vam kažem? Oprostite mi što sam takva. Ali nemogu više. ja jednostavno nemogu. Nemam snage. I sa 14 godina osjećam se kao da ne želim više živjeti. Zašto mi se to događa, ne znam. Možda je za to krivo društvo. Kako? Lako. Svima vama je društvo netko na kog se možete osloniti, kome se možete povjeriti i na koga možete računati. Ne kažem da moje društvo nije takvo, ali drukčije je. Među nama...kao da postoji neka distanca, neka razlika. Ne znam kako da vam objasnim.... Nismo opušteni. Svi nekako glume, pretvaraju se. i to me užasno živcira. I uvijek postoji neki pritisak. Uvijek se moraš dokazivati kako ne bi izgubio ugled, položaj u društvu. Moraš furati neki imidž da te nije briga za ništa, da se ničeg ne bojiš i da si bezosjećajan. I tek si onda "faca". Jer, ako priznaš svoje osjećaje, ispadneš "papak" i onda te drukčije gledaju. I uvijek moraš napraviti ono što drugi očekuju od tebe, htio ti to ili ne. I tek onda si popularan i svima si super. Ja sam ovih godina pokušala furati taj neki imidž i prilično mi je dobro išlo. Ali nikada, nikada nisam uživala u tome i uvijek sam to radila jer sam "morala". I dosta mi je toga. dosad sam zbog društva radila neke stvari koje nisam htjela, na koje nisam bila spremna, ali više to ne želim. Ne želim taj pritisak. Želim raditi samo ono što se meni sviđa, a ne nešto što drugi očekuju od mene! Više ne želim! Ne znam više što da kažem, to je možda razlog zbog kojeg sam ovako zbedirana, a možda i nije. Možda je jedan sasvim drugi razlog. ali ne želim o tome. Još uvijek boli... JAKO BOLI... Oprostite... Sad sam vam rekla sve što sam htjela, i mogu ići. Otvaram novu stranicu života, a sve staro (pa tako i ovaj blog) ostavljam iza sebe. Jer...ne želim se sjećati prošlosti.... Ne želim živjeti u njoj... Moram razmišljati o budućnosti.... A to nije lako. pogotovo ako imam nešto što me podsjeća na prošlost.... Hvala svima koji su čitali i komentirali moj blog. Volim vas sve, zapamtite to. i nikada vas neću zaboraviti, čak i kad mene više ne bude ovdje. Ciao.
link | objavio Monika u 10. rujan 2005 20:16:00 | (19) komentarisamo odrastaš, a to ponekad malo boli...pa dobro, ponekad boli i jako, ali prolazi :)
u vezi s ovim što si pisala u ovom postu: pogledaj si malo što si pisala u nadnaslovu, nije bilo tako davno :)
Tako se i ja osjecam.Nakon sto sam krenuo u 1 razred al ja mislim da je mene vec proslo.
odrastanje...a odrastanje je kaos,depresija i nesigurnost...nekako je to normalno..evo i ja se tako osjecam i zato bas i pisem blog... obrisi sve ono sto te podsjeca na proslost i pisi ponovo jer ako su tvoji "prijatelji" takvi kome ces se povjeriti,tko ce stati uz tebe kad su oni takvi...razmisli malo o tome,najlakse je pobjeci a sta planiras cijeli zivot bjezati od neceg sto ti ne odgovara...to ce biti kukavicki bijeg...ili si uzmi samo par dana odmora...BE STRONG!!!pussa
AL OVAJ MI JE JOŠBOLJI!
ovako. moram brzo pisat jer ću zaboravit kaj sam htjela reć a toga ima puno. NEMOJ prestat pisat!!! u biti, otvori NOVI blog, budući da otvaraš i novu stranicu života, kak ti kažeš. na ovom izbriši sve, ili makar zaboravi na njega... a kaj se tiče tog ugleda, da, i mene to živcira, i baš sam jučer, kad sam se vratila s onog rođendana, razmišljala o tome i odlučila da ću prestat "glumit", barem ću probat, nekak, a već sam probala i nije lako... mony, odrastamo, nažalost i s tim se moramo pomirit... blog služi za pokazivanje baš onih osjećaja koje potiskuješ negdje duboko u sebi i kojih se možda i sramiš... samo da znaš, osjećam se potpuno isto kao i ti, većina naših vršnjaka se tako osjeća, samo što neće priznati i nesigurni su... zakaj ti ja ne bi bile jače od njih i to pokazale? i svi ostali... pusa
Slažem mse s Jlenom. Ako želiš okrenut novi list u životu, učini tako i sa blogom. Otvori novi i javi nam adresu. Mi ćemo bit uz tebe. Ciao!!!!!! P.S.Jelena kad si ti to glumila?
da otvori novi blog.heh.....be strong.heh.....lol........pussa
zaboravi zrinka... predugo za objašnjavat...
Ma zaboravite, ljudi! Neojte se ni trudit... Prestala sam s ovim blogom i to je gotovo! P.S. Iam novi blog na blog.hr al tamo ima sam jedna pjesma. pa ak vas zanima....
zanima nas...a adresa je...e a cuj sad smo malo ljuti.....sta su ti oni bolji od nas pa njima mozes pisati...cuj...i ja znam neke ljude koji su tamo imali blog ako nemas super tj ultra super blog imat ces dva citatelja a ovdje te svi volim eh...nisamo ti vise dobri...:((
Ma daj, ne budi takva... Pa sve će to proći! Budi strong!
Možda i hoće, ali ja svejedno prestajem pisati blog...
To je moja odluka i ne namjeravam je promijeniti
Sorry, people
*SRETAN ROĐENDAN!!!* čak sam i tu prva... :) a i dosadna sam s tim... lol
I ja sam sada 7.razred.znam kako se osjećeš.poslije tuge dolazi sreća.budi odlučna i vidjet ćeš rezultate
I ja sam sada 7.razred.znam kako se osjećeš.poslije tuge dolazi sreća.budi odlučna i vidjet ćeš rezultate
zakon
Ej, ljudi? Kak ste? Ja sam OK, valjda. Ma u biti, uhvatila me neka viroza, pa sad kašljem, grlo me boli i imam temperaturu, a dane provodim uz sapunice i čaj od kamilice. Užas, zar ne? Ali bar sam oslobođena dosadnih poslova kao što je pranje posuđa, usisavanje i sl. Užasno mi je dosadno posljednjih dana i jedva čekam da počne škola! Mislim, OK, nisam ni lektiru napisala, a ni pročitala (koju bi trebala donijeti drugi dan škole) i neam blage kak ću to stići... Ali želja da vidim društvo na okupu je jača od toga... hehe... Što se tiče onog dečka iz prošlog posta, više uopće ne razmišljam o njemu (dobro, možda ponekad) i mislim da sam ga preboljela (OK, većim dijelom). Pozdrav svima, volim vas, čitamo se uskoro, bye:))
link | objavio Monika u 1. rujan 2005 17:00:00 | (13) komentarizbog dečka mi je drago, ali LEKTIRA PREK LJETA?!?!?!? to mi nije jasno... =) poosa
ej evo mene kod tebe......svidja mi se blog...simpa i jednostavno..ma saljem ti veliki :) i brzo mi ozdravi:) kiss
kisss
Super ti je blog. Brzo ozdravi. Ali, koja vam je budala dala lektiru prek ljeta?!
Naša "pametna" profesorica iz HJ! I to ne jedno, nego DVIJE knjige! Užaaasss
Ah osnovnoskolci.Kak to trpite?(Lektira prek ljeta)
ej si ziva??nesto se ne javljas??kij ti ne falimo??pusko
Ma evo me... ne da mi se baš na net...
vidim da citas a nista ne pises...hajde pokreni se...svi te zeljno ocekujemo...pusica
ej,nice blog.nemogu virovat da imate lektiru preko ljeta...ja bi izludila(nesićam se baš da smo to mi imali u osnovnoj?!) aj brzo ozdravi,bye
Di si? Daj napiši nešto. "Vidimo se". Ciao!!!!!
ima lio ko za chat?
jestel vi pukli?