Ej! Nisam vam duuugoooooo pisala i bilo bi vrijeme da natipkam neš... Bila sam na moru, pa kod bratića... na moru je bilo OK, ma niš posebno....kupanje, odmor, dosada sa starcima..... A kod bratića? tamo sam se već prvi dan opasno zaljubila! U jednog preeezgodnog i preeeeslatkog dečka! A već drugi dan smo prohodali! I sve je bilo tako suuuper! On je bio tako slaaadak! Bilo mi je tako lijepo s njim.... Cijeli svijet je bio savršen! A onda..... tjedan dana nakon što smo prohodali - šok! Ima drugu! Naravno, odmah sam ga spucala. I pred frendovima sam se pravila da je sve super, a kad sam došla kući - BEDARA! Ni bratić mi nije bio od velike pomoći... Osjećala sam se grozno, užasno.... nemogu vam to opisat..... Nisam imala volje za ništa, bila sam totalno u bedu... A on se ponašao kao da nije niš bilo među nama i kao da je sve ko prije, kad smo bili frendovi, i kao da me nije povrijedio ( a povrijedio me, JAKO, jer sam se bila fakat zaljubila) i kao da nije napravio ono što je napravio. I opet sam bila u bedu, i niš mi nije pomagalo.... A onda, nekih tjedan - dva poslije sam opet počela živjet i tak sam shvatila da nije jedini i ima drugih dečkiju i da uopće nije vrijedan mojih suza i tog da budem u bedu zbog njega. I onda sam još jedan dan zbarila njegovog frenda... dečko ima 17 god i totalni je komad...... fora. I sad mi je bolje, mislim OK sam, al još uvijek ga nemogu zaboravit i kad bi mi sad rekao da želi opet bit samnom, ja bi pristala bez razmišljanja, bez obzira što mi je učinio ono... Čovječe, na što sam ja spala.....